Poteškoće s reguliranjem emocija i ponašanja

Studije sugeriraju da je ova jeftina, ali učinkovita alternativa izvrstan način za povećanje razine vitamina D i pomaže u prevenciji nekih vrsta raka.

Važno je napomenuti da je odnos između vitamina D i raka vrlo složen i potrebno je više istraživanja kako bi se ta veza u potpunosti razumjela. Međutim, dodavanje dodatka vitamina D vašoj prehrani može pomoći u smanjenju rizika od određenih vrsta raka, poboljšati cjelokupno zdravlje kostiju i zubi te imati mnoge druge zdravstvene prednosti. Prije dodavanja dodataka bilo kojoj dijeti uvijek se preporučuje razgovarati s liječnikom.

Pitanja

Mogu li uzimati dodatni vitamin D za prevenciju raka dojke?

Dodavanje dodataka vitamina D bilo kojoj prehrani može pomoći u smanjenju rizika od raka dojke, međutim, nije poznato u kojoj mjeri. Važan je razgovor sa zdravstvenim radnikom prije dodavanja dodataka prehrani.

Je li vjerojatnije da će muškarci imati nizak vitamin D nego žene?

Nema dokaza koji sugeriraju da su muškarci ili žene više izloženi riziku od niskih razina vitamina D. Način života igra važan čimbenik u razinama vitamina D, a muškarci i žene podjednako su osjetljivi na niske razine vitamina D.

Koliko mi je vitamina D potrebno za prevenciju raka?

Nije poznato da određena količina vitamina D može spriječiti rak. Preporučena dnevna doza suplementacije vitaminom D je 700 IU (internacionalnih jedinica), a većina odraslih ne dobiva dovoljno vitamina D. Sigurno je svakodnevno suplementirati vitaminom D; međutim, to ne znači da ćete smanjiti rizik od svih vrsta raka.

Narcisoidni poremećaj osobnosti (NPD) posljednji je klaster B poremećaja osobnosti (PD). Ključne karakteristike NPD-a su prenapuhano samopouzdanje, nedostatak empatije za druge i stalna potraga za pretjeranim divljenjem. Vrlo je uobičajeno da osobe s NPS-om pate od jednog ili više komorbiditeta.

Ključni zaključci:

  • Narcisoidni poremećaj osobnosti (NPD) uzrokuje simptome poput prenapuhane vlastite vrijednosti, nedostatka empatije i potrebe za stalnim divljenjem.
  • NPD je uzrokovan genetikom, okolišnim čimbenicima i poremećenim emocionalnim razvojem.
  • Depresija je najčešći komorbiditet NPD-a, ali bipolarni poremećaj i poremećaj ovisnosti o drogama također mogu biti prisutni kod osoba s NPD-om.
  • Ambulantna terapija je najučinkovitiji tretman za NPD, ali grupna terapija, obiteljska terapija i lijekovi također mogu biti učinkoviti u nekim slučajevima.

Prevalencija

U općoj populaciji, prevalencija NPD-a je oko 6,2%. Međutim, akademska literatura naglašava da postoji nedostatak pouzdanih izvješća. Istraživanja pokazuju da su stope NPD-a veće za muškarce (oko 7,7%) nego za žene (4,8%). Imajte na umu da su ove stope iz američkog uzorka, tako da prevalencija u drugim zemljama može biti drugačija.

Stope NPD-a u ovom uzorku sugeriraju da je prevalencija veća za crne muškarce, latinoameričke žene, mlade odrasle osobe i osobe koje su samci (razdvojeni, razvedeni ili nikad vjenčani). Stope NPD-a također su značajno više za osobe s drugim stanjima, kao što su druge PD-ove, poremećaji ovisnosti o drogama ili poremećaji raspoloženja i anksioznosti.

Kao što je prije spomenuto, osobe s NPD-om često pate od jednog ili više komorbidnih poremećaja. Najčešći komorbiditet dijagnosticiran kod osoba s NPD-om je veliki depresivni poremećaj. Drugi najčešći komorbiditet za one s NPD-om je bipolarni poremećaj, koji se dijagnosticira u oko 5-11% osoba s NPD-om.

Uzroci

Uzroci NPD-a su nepoznati. Međutim, kao i kod većine PD-a, predlaže se da nekoliko čimbenika igra ulogu u razvoju ovog stanja:

  1. Genetika: Obiteljske studije sugeriraju da osobe s obiteljskom poviješću NPD-a imaju veću vjerojatnost da će razviti ovaj poremećaj. Studije blizanaca podupiru ove nalaze, pokazujući da se nasljednost NPD-a kreće od umjerene do visoke.
  2. Okoliš: Neka izvješća sugeriraju da su pojedinci izloženi većem riziku od NPD-a ako je odnos s njihovim roditeljima ili skrbnicima narušen.
  3. Razvojni: U nekim slučajevima, sugerira se da NPD može biti rezultat poremećenog emocionalnog razvoja. Dok je intelektualni i fizički razvoj pojedinca netaknut, njegov emocionalni kapacitet ostaje djetinji. To je posebno slučaj s njihovom sposobnošću da imaju osjećaje kao što su grižnja savjesti, krivnja, empatija i suosjećanje.

Simptomi

NPD je heterogeni poremećaj, što znači da se može manifestirati različito u smislu težine i simptoma. Znakovi i simptomi NPD-a očituju se u ranoj odrasloj dobi i, ako se ne liječe, trajat će cijeli život. Osobe s ovim poremećajem će pokazivati ​​nekoliko od sljedećih karakteristika:

  • Prenapuhan osjećaj vlastite važnosti
  • Nesposobnost podnošenja kritike
  • Osjećaj prava
  • Stalna potraga za pretjeranim divljenjem
  • Mišljenja o sebi kao nadmoćnima
  • Opsežno hvalisanje i preuveličavanje njihovih postignuća i talenata
  • Opsežno sanjarenje o uspjehu, moći, sjaju, ljepoti ili savršenom partneru
  • Pripisivanje “vrijednosti” drugima i odbijanje druženja s ljudima koji nisu vrijedni
  • Gledati dolje, vrijeđati ili ignorirati ljude koje doživljavaju inferiornima
  • Monopoliziranje razgovora i njihovo okretanje prema sebi
  • Očekivanja posebnog tretmana
  • Očekivanja s kojima će se drugi složiti i poslušati ih
  • Manipuliranje drugima za vlastitu korist
  • Pokazivanje nedostatka suosjećanja i kajanja
  • Izražavanje pretjerane ljubomore (prema drugima ili sebi)
  • Ponašanje na arogantan, pretenciozan ili ohol način
  • Poteškoće s reguliranjem emocija i ponašanja

Predlaže se da osobe s NPD-om imaju poteškoća u najmanje dva od sljedećih područja: individualnost, usmjerenje prema sebi, empatija ili bliskost.

Liječenje

Pojedinci s NPD-om rijetko priznaju da je njihovo ponašanje problematično, pa prvenstveno traže pomoć za komorbiditet, a ne NPD.

Prva linija liječenja NPD-a je terapija, pri čemu je individualna psihoterapija najučinkovitija za ovaj poremećaj. Mogu se primijeniti i druge terapije, poput kognitivne bihevioralne terapije (KBT), grupne terapije ili obiteljske terapije. Međutim, obiteljske i grupne terapije rijetko se preporučuju kao primarni tretmani budući da NPD rezultira potrebom za pažnjom i slabim međuljudskim sposobnostima.

U nekim slučajevima uz terapiju dolazi i farmakološko liječenje, no to je uglavnom slučaj kod bolesnika s komorbidnim stanjima poput depresije. Liječenje NPD-a prvenstveno je izvanbolnička terapija, jer studije pokazuju da dugotrajna bolnička njega daje malo ili nimalo koristi za prognozu. Bolnička skrb je neophodna u slučajevima kada pojedinac postane prijetnja sebi ili drugima. Osobe s NPD-om, osobito one koje pate od depresije, izložene su povećanom riziku od samoozljeđivanja.

Ako vjerujete da vaša voljena osoba pati od NPD-a, možda biste trebali predložiti kontaktiranje stručnjaka za mentalno zdravlje. S obzirom na to da osobe s NPD-om rijetko prepoznaju ili priznaju da je njihovo ponašanje problematično, treba ih ohrabrenje da potraže pomoć. Uz uspješno liječenje, osobe s NPD-om mogu živjeti punim i uspješnim životom. No, ako ne potraže odgovarajuću pomoć, prijeti im poteškoća, što će utjecati na njihov posao, ali i na ljubavne i društvene odnose.

Tjelovježba je postala standardni tretman za Parkinsonovu bolest (PB), uz snažne dokaze koji pokazuju njezino jačanje funkcionalne sposobnosti. Redovito hodanje osobito je korisno za mobilnost. Kardio, jačanje mišića, istezanje i trening ravnoteže primjeri su fitness programa. Glavni prijedlog za suzbijanje progresivne prirode Parkinsonove bolesti je pronalazak fizioterapeuta (PT) koji će individualizirati i maksimizirati vašu rutinu vježbanja.

Ključni zaključci:

  • Vježbanje nije samo sigurno, već se i visoko preporučuje za Parkinsonovu bolest (PD).
  • Tjelesni napor povećava prirodnu razinu dopamina i može imati neuroprotektivni učinak.
  • Ovisno o vašem osobnom profilu, različite vrste vježbi mogu pomoći vašim specifičnim motoričkim simptomima.
  • Fizioterapeuti su najbolji partneri u uspostavljanju rutine vježbanja koja se suprotstavlja učincima PD-a.

Parkinsonova bolest i tjelesna aktivnost

Počevši od ranih 1980-ih, studije o Parkinsonovoj bolesti pokazuju da su kretanje i fizikalna terapija ne samo sigurni, već i da uistinu koriste onima koji žive s tim stanjem. Istraživanja pokazuju da tjelovježba poboljšava funkcionalni kapacitet kod PD-a velikim dijelom zbog istodobnog povećanja endogenog ili prirodnog dopamina. Zanimljivo, podaci iz istraživanja na životinjama sugeriraju da dozirani napor nudi određeni stupanj neuroprotekcije za moždane stanice koje su ciljane na PD.

Prepreke vježbanju

Studija iz 2011. pokazala je da su ljudi u dobi od oko 70 godina koji su nekoliko godina živjeli s PD-om bili za trećinu manje aktivni u usporedbi sa zdravim starijim odraslim osobama. Sljedeći čimbenici otežali su sudionicima bavljenje tjelesnom aktivnošću:

  • Ozbiljnost bolesti
  • Oštećenje hoda
  • Potrebna pomoć u svakodnevnim životnim zadacima.

Pokretljivost je glavna briga za one s PB-om i stoga, nimalo iznenađujuće, oni navode hodanje kao najvažniji aspekt liječenja. Poremećaj hodanja korelira s invaliditetom i kvalitetom života. Uočene prepreke sudjelovanju u vježbanju ili terapijama koje se temelje na kretanju su to što osobe s PB ne vjeruju da mogu dobro vježbati i stoga nisu uvjerene da to pomaže.

Trenutno znanje i preporuke

Postavljanje ciljeva vježbanja s PD-om zahtijeva uvid u specifične promjene koje je stanje uzrokovalo u vašem tijelu i traženje profesionalnog zdravstvenog tretmana.

Motorna disfunkcija

Motorička sposobnost odnosi se na sposobnost tijela da koordinira kretanje putem normalnog, funkcionalnog mišićnog i živčanog sustava. Nisu svi pogođeni na isti način, ali većina ljudi s Parkinsonovom bolešću ima motoričkih problema.

Motorički znakovi i simptomi PD-a koji reagiraju na PT i intervencije vježbanja su:

  • Spor, teturajući hod
  • Tremor
  • Neravnoteža i padovi
  • Krutost i krutost
  • Smrzavanje
  • Slaba snaga stiska
  • Motorička koordinacija.

Vrijeme liječenja

Stručnjaci preporučuju posjet fizioterapeutu u ranoj fazi bolesti.

Contents

SHARE THE POST

Share on facebook
Facebook